Glas životinja

Udruga za širenje svijesti o jedinstvu čovjeka, prirode i životinja

OBJAVA ZA MEDIJE

REALNOST (NE)POŠTIVANJA USTAVNIH PRAVA

Da li poštivanjem prava životinja šaljemo poruku pravednosti provedbe Ustava?

Medvjedica Jurka se nastanila u Njemačkoj

Autor: Moris Hoblaj


Foto:”No alla Caccia”.

Medvjedica Jurka kao simbol slovensko-talijanske-njemačke tragedije

Početak Jurkine tragedije započima njezinim rođenjem prije 15 godina u Sloveniji. Poznato je da je i u to vrijeme lovački lobi namjerno hranio medvjede da bi se priviknuli na blizinu čovjeka da bi ih turisti mogli fotografirati kod hranjenjatei da ih lovci-turisti iz inozemstva ne bi morali tražiti po šumama. Posao je bio prilično lukrativan; slovenski lovački savez dobivao je godišnje (prema službenom lovačkom cjeniku za odstreljenih 80-180 medvjeda) na stotine tisuća eura godišnje. Potpuno logično da su tako nešto priželjkivali i lovci iz susjednih zemalja npr.Italije.

Pod izlikom projekta za ponovono naseljavanje medvjeda pokrajina Trentino (Italija) u Južnom Tirolu kupuje subvencioniranim novcem EU-a, za spašavanje ugroženih vrsta, među ostalima, i 5 godišnju Jurku od lovačkog društva u Sloveniji i dovozi je u Trentino gdje se, kako nam je rekao Marcello Dell,Eva predsjednik talijanskog društva «No alla Caccia» (društvo protiv lova) nastavlja s praksom hranjenja da bi se turistima već sada omogućila atrakcija fotografiranja medvjeda.

Jurka živi u slobodi, pari se, koti i odgaja svoje mlade onako kako je i sama bila odgojena: nepodobno svojoj vrsti bez posebne bojazni od čovjeka. Međutim, u Italiji je drukčija situacija nego u Sloveniji najme dobiti dozvolu za ubijanje medvjeda je gotovo nemoguće iz razloga da za nju nema zakonske podloge i zato jer se dio projekta financirao iz EU kase a koja je zahtjevala godišnja izvješća.

Način života Jurke i njezinih sinova bio je atipičan medvjeđoj vrsti; djelomično su se hranili pripremljenom hranom kod skijaških hotela ili u lovačkim hranilištima a djelomično su se posluživali u staništima ovaca i janjaca te u kokošinjcima, a ne onako kako se inače medvjedi hrane, plodovima prirode. Na taj su način vremenom izazvali gnjev stanovništva koje zahtjeva od vlade u Trentinu da se medvjedi odstrane iz prirode. Vlada popušta pritisku donošenjem odluke da se Jurku mora uhvatiti i zatočiti u vrtnim zidinama jednog srednjovjekovnog katoličkog samostana.

Jurka postaje poznata široj javnosti 2007. godine kao majka već sada legendarnog medvjeda Brune kojeg su 2006. godine, pod zaštitom svjetskog nogometnog navijanja u Njemačkoj, bavarski lovci (protuustavno, ali s dozvolom bavarske vlade) nakon jednotjedne hajke ubili iz zasjede nedaleko idiličnog mjesta Schliersee u bavarskim Alpama i to s obrazloženjem da ugrožava stanovništvo i krade hranu u kokošinjcima, ovčjim staništima i pčelarnicama. Za bavarsku vladu nije bila dovoljna smrt Brune pa stoga naređuje prepariranje i izlaganje u minhenskom dvorcu Nympfenburg kao problematičnog medvjeda sa simbolikom preventive živućim medvjedima izvan granice. Ukoliko se usude imitirati Bruna dogodit će im se isto?

Nakon ubistva Brune bilo je samo pitanje vremena kada će ostatak porodice dijeliti njegovu sudbinu – nazovimo je – Jurka. Slijedio je odstrel najmanje dvaju njegove braće, a 2007. ulov te potom zatočenje Jurke.

Kratko nakon ulova Jurke talijansko društvo «No alla Caccia» (društvo protiv lova) s njezinim predsjednikom Marcellom Dell Eva iz pokrajine Trentino započima najprije intenzivnom borbom za Jurkin život u prirodi. No, plan ne uspijeva. Jurku vlasti daju sterilizirati i tako je onesposobljavaju za primjeren život u prirodi.

No, «No alla Caccia» ne odustaje te pokušava Jurki omogućiti bitno bolji život od onoga kojeg je u vrtnim zidinama katoličkog samostana provodila u skučenosti, nestručnoj njegi i maltretiranju električnim ubodima pri pokušaju bijega iz zatvora.

Jurka postaje u malom prostoru jako deprimirana i nesretna. Njezin život za to vrijeme u zatočeništvu popraćen je mnogim patnjama koje su društvo «No alla Caccia» prisiljavale na traženje boljeg rješena. U Italiji ga ne pronalaze i obraćaju se inozemstvu. Između ostalih diskutira i o Jurkinom povratku u Sloveniju, no na savjet međunarodnih stručnjaka odustaju od te opcije jer joj u Sloveniji ne vide zagarantiran život zbog poznate činjenice da je slovenska vlada u prijašnjim godinama izdala, usprkos prosvjeda u Sloveniji i inozemstvu, do tisuću dozvola za odstrijel medvjeda za vrijeme turističkog lova na medvjede. Naravno, dozvole su izdate za dobru cjenu.

Društvo «No alla Caccia» traži dalje i dolazi u kontakt s zakladom «Alternativen Wolf –und Baerenparks» (Alternativnom parku za medvjede i vukove) u mjestu Bad Rippoldsau-Schapbach u Schwarzwaldu, pokrajini Baden Wuerttenberg koji s velikim angažmanom dobrovoljaca i novčanim investicijama općine osiguravaju 7 hektara šume za Jurku i još tri cirkuska medvjeda i tri vuka. Područje je ograđeno s 2,5 metra visokom električnom ogradom a za životinje će se brinuti poslovođa zaklade Ruediger Schmiedel, dipl.biologinja i vođa projekta Annika Luerssen, skrbnica i pedagoginja za životinje Julia Kerber uz još jednog zaposlenog pomagača, te uz pomoć mjesnog veterinara.

Nakon dugomjesečnih i kompliciranih pregovora s državnim vlastima Italije i Njemačke «No alla Cacci» i zakladi «Alternativen Wolf –und Baerenparks» u Schnapachu je konačno uspjelo 25.08. dopremiti Jurku u njezino, nadamo se, posljednje boravište.

Izgleda da je Jurka transport podnijela bez problema. Dobila je narkozu tako da uski kavez, u kojem su je trasportirali, nije doživljavala bolno i problematično jer se nakon dolaska i oporavka od narkoze odmah počela kretati i jesti, te se penjati na drvo a to bi trebao biti znak da nema ništa protiv nove domovine.

No ipak stoji činjenica da će Jurka, uz sve ove dobre vijesti, svoj život do svoje prirodne smrti provesti u zatočeništvu. To je činjenica, no za nekadašnju šumsku slobodnu medvjedicu to je posebno bolno jer je ona ipak većinu svoga života smjela i mogla proživjeti u slobodnom carstvu prirode gdje je tražila hranu, susretala druge medvjede, parila se i kotila i odgajala svoju djecu. To je sada za nju prošlost.

Zašto?

Jer je čovjek za svoje osobno obogaćenje posegao u život medvjedice. Taj društveni razvitak razlog je konačno i za to da je, najmanje njezino troje djece, bilo ubijeno prije nego je ona sama došla na red da se bori za svoj goli opstanak.

Jurka svojom životnom tragedijom zasigurno stoji pred nama kao živa ambasadorica svih životinja koje čovjeku poručuju da usprkos sveg tehničkog dostignuća nije prepoznao važnost povezanosti i skrbi čovjeka za životinje i prirodna carstva u smislu jedne cjeline i da nestanak životinja ili uništavanje bilo kojeg prirodnog carstva neminovno prouzrokuje i nestanak čovjeka s ove Planete.

Nedvojbeno je da je Jurka, ovih dana, Sloveniju stavila na prve stranice mnogih njemačkih i talijanskih medijia i to s mješovitim osjećajima. Kada kažem mješovitim osjećajima onda pomislim najprije na mnoge slovenske medvjeđe diskusije političara i lovaca s jedne strane te prijatelja životinja s druge strane u kojima se diskutiralo o tome koliko će se godišnje ubiti medvjeda – 120, 150 ili nijedan te na zakon koji nalaže da se najprije moraju ubiti djeca pa onda majka medvjedica ako lovci odluče da je majka s medvjedićima opasna za ljude, iako je poznato da nijedno ni drugo nije u duhu ustavnosti.

Zapitajmo se, u ogledalu opisanih činjenica, da li je za političare ustav, kada su u pitanju životinje, uopće relevantan ako agitiraju onako kako im to određeni lobiji diktiraju, npr.lovci i industrija mesa?


(klik na sliku za uvećani prikaz)

Categories: Lov, Prava životinja