Glas životinja

Udruga za širenje svijesti o jedinstvu čovjeka, prirode i životinja

„Veličinu i moralni napredak jedne nacije možemo mjeriti time kako postupa sa životinjama.“

Mahatma Gandhi

Jedan visoki političar, umjesto pred moralno-etički sud kao ubojica medvjeda, dolazi na stranice dnevnih časopisa u pozi modernoga muškarca i poslovnoga čovjeka! Legitimacija hrvatskih političara ili usamljeni akt koji se više ne bi smio ponoviti?

Začuđujuće je da, usprkos saznanju da nitko od inteligentnih ljudi u svijetu više ne sumnja da su životinje bića koja osjećaju radost, bol, tugu i da vode socijalni život u svojim životinjskim obiteljima, današnja politička i religiozna avangarda i njihovi lakeji, takozvani znastvenici i filozofi, nisu spremni prihvatiti tu istinu te na taj način životinjama priznati emocionalni život koji je sličan čovjekovomu. Za životinje treba postojati ustav koji životinjama, jednako kao i čovjeku, jamči  pravo na život, prostor i hranu.

Iako postoje državni i religiozni zakoni, puni lijepih riječi, koji govore o zaštiti  životinja, isti su doživjeli i doživljavaju sudbinu milijuna ubijenih životinja – mrtva su slova na papiru. A sve to u ime zadovoljavanja najnižih ljudskih pohota, prije svega, one najniže – lovačke, a to je želja za naslađivanjem pri ubijanju nezaštićenih, plemenitih i nemoćnih, takozvanih divljih životinja.

Prema statistikama demokratskih zemalja Europe, više je od dvije trećine njihova stanovništva protiv lova, a vjerojatno i u Hrvatskoj nije drugačije.

No, usprkos toj činjenici, hrvatska politička krema posjeduje lovišta u kojima, s vremena na vrijeme, zajedno sa svojim prijateljima lovcima iz drugih država – također ubojicama divljih životinja –u šumama Hrvatske organizira masakr nad životinjama i sve vrste orgija nakon njega. U toj je sprezi, naravno, i crkvena klerikalna avangarda, bez koje se u Hrvatskoj više ništa ne događa, pa tako ni brutalno ubijanje nevinih životinja u prirodi – Božjem hramu!

Njezina je zadaća da, prije zajedničkoga konzumiranja životinjskih lešina, proslavlja svoje „kanibalističke“ crkvene rituale u znak podjele blagoslova crkvenoga boga u takozvanim lovačkim misama, poznatijima pod nazivom Hubertove mise. Cilj tih liturgijskih lovačkih orgija jest stjecanje dojma u običnoga naroda da Bog, koji je Stvoritelj svega, pa i životinja, blagoslivlja ubijanje svojih stvorenja – da je to Njemu na čast i slavu. No, to je obmana!

Malo je vjerojatno da će se jedan istinski ljubitelj Oca, Boga, Stvoritelja, poistovjetiti s crkvenim bogom, u čije ime svećenici i biskupi blagoslivljaju lovce – ubojice životinja i njihov plijen. U tome bi slučaju  On bio bog smrti, a ne Bog ljubavi!

Crkva i njezino svećenstvo nose veliki udio u današnjem odnosu Hrvata prema životinjama jer je upravo svećenstvo bilo to koje je poučavalo narod o tome tko su životinje i kako se treba odnositi prema njima.

Stoga se opravdano može postaviti pitanje: Kako bi izgledao odnos Hrvata prema životinjama kada bi katoličko svećenstvo doista prenosilo na narod i ono malo božjega nauka koji stoji u Bibliji u korist životinja?

Sa sigurnošću možemo ustvrditi da bi ustrijeljeni medvjed bez jedne šape uživao predivnu prirodu Gorskoga Kotara i slavio nadalje svojega Stvoritelja na Zemlji zajedno s milijunima drugih životinja s kojima bi se i ljudi veselili i uživali u njihovoj prisutnosti.

Opći je dojam u Hrvata da je njihov odnos prema životinjama normalan i po volji Boga – no, je li to doista tako?  Nekoliko misli i citata velikih osnivača religija, duhovnih velikana iz povijesti i sadašnjosti ukazuje na to da smo u zabludi jer Bog tako ne misli. Životinje su protiv Njegove volje obespravljene, proglašene stvarima,  muči ih se, iskorištava i ubija!

Što kažu velikani o životinjama i jedenju mesa uvjerite se sami:

„… Jedenje mesa nisam nikome dopustio, ne dozvoljavam nikome i neću nikada dozvoliti.“ Buddha-LENKAVATRA-SUTRA

Koljač bi trebao životinji za vrijeme klanja pogledati u oči, i ako vidi u očima životinje suze, trebao bi također plakati. Možda će na ovaj način doći do spoznaje i odsada nikada više neće zaklati nijednu životinju.“ MOHAMED

Tko zagovara klanje životinje, tko ju zakolje, tko ju ubije, tko kupuje ili prodaje meso, tko ga priprema, ponudi ili jede: Svi oni su ubojice.“  STAROINDIJSKI ZAKONICI

Životinje su stvorovi Božji. Bog ih okružuje svojom providnosnom skrbi. Samim svojim postojanjem one ga blagoslivlju i slave. I ljudi su dužni prema njima biti dobrohotni. Sjetimo se s kojom su nježnošću sveci, kao sveti Franjo Asiški ili sveti Filip Neri, postupali prema životinjama. Nisu ih ubijali niti su jeli njihove lešine.(ops.aut.) Dalje na  stranici 591. čitamo: „Uporaba rudnih, biljnih i životinjskih zaliha svega svijeta ne može biti odvojena od poštivanja moralnih zahtjeva. KATOLIČKI KATEKIZAM (br. 2416)

Kada pročitamo to u katekizmu mogli bismo ustvrditi da Katolička crkva čini volju Onoga zbog kojega ljudi dolaze u crkvu i da čini ono što su činili prvi kršćani i poneki crkveni sveci.

No, da tome nije tako pokazuje i sljedeće proturječje u samom Katoličkom Katekizmu:  „ Bog je povjerio životinje upravi onoga kojega je stvorio na svoju sliku. Zakonito je dakle služiti se životinjama za hranu i za izradbu odjeće. Može ih se pripitomljivati da bi čovjeku pomagale u njegovu radu i dokolici. Ako ostaju u razumnim granicama, medicinski i znanstveni pokusi na životinjama moralno su prihvatljivi  jer pridonose njegovanju ili poštedi ljudskih života.“ Lov nije spomenut, ali je samo po sebi razumljivo da se smije loviti.“ (br. 2417).

(Rezultat tog učenja je i ubijeni medvjed bez jedne šape u Gorskome Kotaru.)

„Tko zakolje bika, jednak je onome, koji ubije jednog čovjeka…BIBLIJA Iz,66;3

Teško vama, poradi tvrdoće vašeg srca poradi kojeg ne osjećate, kako se tuži i vapi svojem nebeskom Stvoritelju, i triputa teže onome, prema kojem ona vapi i stenje u svojim mukama!“ EVANĐELJE ISUSOVO, pogl.21.

U Katoličkom Katekizmu govori se i o „moralnim zahtjevima“, no što to doista znači nije poznato. Pretpostavlja se da se životinje ne bi smjele ubijati direktno pred očima njihovih „potrošača“, kako bi se poštedjeli od samrtnih krikova, nego da se te ubilačke procedure sakriju iza debelih zidova klaonica.

Upravo je Katekizam KC temelj na kojem lovci opravdavaju svoj krvavi zanat, izjavom da se  brinu za ravnotežu u prirodi. Jer, navodno, kada bi bilo previše životinja ili jedne životinjske vrste, one bi mogle uzeti maha. To se međutim ne potvrđuje promatranjima i u znastvenim radovima. Novija istraživanja ekologa pokazala su da životinje raspolažu unutarnjim mehanizmom za reguliranje rasta populacije. Tako je primjerice kod slonova utvrđeno da o stopi rasta ne odlučuje ni glad ni smrt, već fleksibilnost ženskih životinja na početku spolne zrelosti. Prijeti li prenapučenost, stopa rađanja opada. Slično je utvrđeno kod jelena, losova, jaraca i ostalih velikih sisavaca. Kod divljih svinja, primjerice, lovci  prvo na nišan uzimaju i ustrijele krmaču koja u čoporu ima vodeću ulogu.

Time ne samo da se ometa nego čak i razara socijalna struktura životinja, a to je cilj „zelenih šeširdžija“ – opravdati svoju krvavu rabotu.

Evo i objašnjenja jednog profesionalnog lovca o tome: Vodeća krmača vodi i organizira. Tko je ubije, taj razara socijalnu strukturu cijeloag čopora. Njen odstrjel ostavlja za sobom nesređenu gomilu koja u svojoj dezorijentaciji počinje lunjati, nekontrolirano se razmnožavati i napokon, činiti štete na polju. (SZ, 16.12.2000.)

Zaključak je da se nijedna vrsta ne razmnožava bez mjere i cilja i stoga se populacija ne ograničava kukavičkim ubijanjem lovaca iz zasjede, nego unutarnjom mjerom koja im je podarena od njihovog i našeg Stvoritelja. Stoga lov nije samo neprikladan nego je i potpuno nepotreban.

Na tisuće lovaca u Hrvatskoj godišnje unose nemir, strah, stres, nered, patnju i smrt u šume i polja. Na milijune životinja godišnje biva odstrijeljeno na okrutan način. Često umiru u nemjerljivim mukama kada nastrijeljene i ranjene leže uokolo ili se koprcaju u željeznim zamkama. Životinje zapravo nemaju šansu da trče za spas svoga života.

Stoga, riječ «lov» koliko god je loša, prikazuje se još kao uljepšavanje. Zapravo radi se o pohoti za ubijanjem. »Lov je uvijek oblik rata«, rekao je Goethe. «Lovstvo je sporedan oblik ljudske umobolje», utvrdio je Theodor Heuss, prvi predsjednik Savezne republike Njemačke, koji je kao nelovac morao ići na lov s diplomatima. «Od ubojstva životinje do ubojstva čovjeka samo je mali korak», rekao je ruski pisac Lav Tolstoj.

Ankete potvrđuju da sve više ljudi odbija lov. Više od polovice stanovništva – čak dvije trećine svih žena – odbija masovno ubojstvo u šumama.

Dok je lov u demokratskim državama Europe sve više u defenzivi, u Hrvatskoj je još uvijek junačko djelo. Poštovani građani i građanke Hrvatske, prijatelji životinja, izbori su pred vratima!

Recite NE barbarstvu i primitivizmu prema životinjama svojim glasačkim listićem – dajte glas političarima – prijateljima životinja, naravno, ako postoje!

Udruga – Glas životinja

Categories: Lov