Glas životinja

Udruga za širenje svijesti o jedinstvu čovjeka, prirode i životinja

Foto: Thinkstock/Thinkstock/Getty images Thinkstock

Izvor: tportal.hr

Datum objave:
15.11.2012 06:29

Autor: Davorka Grenac

BEZMESNA REVOLUCIJA

Gotovo godinu dana nakon što je bivša ministrica zaštite okoliša Mirela Holy na jelovnik kantine svojeg ministarstva uvela bezmesni ponedjeljak, Gradsko vijeće Los Angelesa je došlo na istu ideju, izglasavši i rezoluciju kojom poziva građane da usvoje ponedjeljak bez mesa. Što je ostalo od ideje bivše ministrice, a što čeka građane zapadne obale?

Prošloga tjedna Gradsko vijeće Los Angelesa je sa 14:0 glasova usvojilo rezoluciju kojom poziva građane da usvoje ‘ponedjeljak bez mesa’. Odluka, dakako, nije zakonski obvezna niti će policija ponedjeljkom pregledavati sadržaj užine koju netko donosi na posao, ali gradski oci se nadaju da će time, kao i simboličnim uvođenjem bezmesnog ponedjeljka u kantinu losanđeleske Gradske skupštine, ohrabriti i potaknuti građane da se zdravije hrane, pripaze na ono što unose u sebe i uspore uništavanje okoliša. Los Angeles je time postao najveći grad u SAD-u koji podržava pokret za obuzdavanje potrošnje mesa.

‘Ne želimo zadirati u prava naših građana, ali namjera nam je da ih iz zdravstvenih i ekoloških razloga potaknemo na smanjenje potrošnje mesa’, izjavljuje gradska vijećnica Jan Perry, najavljujući zajedno s kolegom, vijećnikom Edom Reyesom, rat nezasićenim mastima i restoranima brze hrane.

Ako vam izjava Jan Perry zvuči poznato, niste se prevarili: istu rečenicu početkom godine izrekla je naša bivša ministrica Mirela Holy, uvodeći u kantinu Ministarstva za zaštitu okoliša ‘zeleni ponedjeljak’ s popečcima od povrća, punjenim šampinjonima, povrćem i sojinim nadomjescima, pozivajući i druga tijela vlasti da u svojim restoranima uvedu jedan bezmesni dan. Kao što je Mirela Holy svoju odluku svojedobno opisivala kao simboličnu gestu kojom se želi upozoriti na učinke stočarske industrije na okoliš jer proizvodi gotovo 20 posto stakleničkih plinova u svijetu, a za proizvodnju kilograma mesa troši se 15.500 litara vode, i Jan Perry zajedno s vijećnikom Edom Reyesom govori o istoj ‘simboličnoj gesti koja traži od građana da razmišljaju o izboru hrane’. Kao što je Mirela Holy željela njome ukazati na činjenicu da sprečavanjem kroničnih bolesti možemo ukupan zdravstveni trošak smanjiti za 70 posto, tako Jan Perry poručuje da se ‘smanjenjem unosa nezasićenih masti može smanjiti rizik od srčanog udara za 19 posto’ i doprinositi borbi protiv drugih kroničnih bolesti, citirajući Američku nutricionističku udrugu, koja upozorava da manje mesa smanjuje rizik od pretilosti, visokog krvnog pritiska, dijabetesa i nekih oblika karcinoma.

‘Bezmesni’, ‘zeleni’, ‘posni’ ili ‘vegetarijanski’ ponedjeljak nisu izmislile ni Mirela Holy ni Jan Pery, nego američka vlada još tijekom Prvog svjetskog rata, u namjeri da se racionalizira hrana, a ponovno ju je oživjela 2003. američka Johns Bloomberg Hopkinsonova škola javnog zdravlja kao dio javne kampanje za poticanje zdravije prehrane. Ideju su podržale mnoge države i gradovi, pa su bezmesni ponedjeljci zaživjeli u Europi i Americi, upravi i školama nekih gradova u Belgiji, na sveučilištima poput Oxforda i Columbije, a pridružile im se mnoge škole, restorani i bolnice te, eto, i naše Ministarstvo za zaštitu okoliša u doba Mirele Holy. Prije Los Angelesa ‘bezmesnu rezoluciju’ je već izglasao i Washington, D.C, San Francisco i Raleigh-Durham u Sjevernoj Karolini, pridružujući se međunarodnoj kampanji u borbi za zdraviju prehranu i zdraviju planetu. Prije godinu dana Aspen u Coloradu je postao prvi službeni ‘grad bezmesnog ponedjeljka’, u kojemu je prvi dan u tjednu bez proteina životinjskog porijekla uveden u dvadeset restorana, bolnicu, osnovnu školu, sveučilište, najveći gradski fitnes klub i spa.

Mirela Holy je otišla, a njezina simbolična gesta u Zagrebu je ostala na simbolici i dobrim namjerama, s malo simpatija i mnogo primjedbi o diskriminaciji, nametanju samo jednog mišljenja i neukusnim dosjetkama o ‘uredskim stakleničkim plinovima uzrokovanim grahoricama’, kao i primjedbama da je nezaposlenim Hrvatima ionako svaki dan bezmesni ponedjeljak. Veliki katolici Hrvati kao da su zaboravili na stari katolički ‘posni petak’, na koji nekada – i u dobrim, i lošim vremenima – nisu jeli meso, a posvećeni ga vjernici toga dana ne jedu ni danas. Od katolika do muslimana, sve religije imaju neku vrst posta i korizme, odricanja kao fizičkog i duhovnog čišćenja, iako se u zapadnoj kulturi post masovno pretvorio u kulinarsko uživanje dozvoljenih jela, kao u nas ritualno krkanje preskupog bakalara.

Dakako, standard i prehrambene navike građana Zagreba i Los Angelesa nisu jednake. Zagreb nema, kao Los Angeles, više od polovinu predebelog i pretilog stanovništva, ali ih nema ni među studentima Oxforda, kao ni među školarcima u nekim belgijskim gradovima, pa ipak prihvaćaju upute onih koji barem na simboličnoj razini žele stvarati klimu za mijenjanje svijeta sitnim koracima. Zagreb je počeo prije Los Angelesa i odmah posustao, pa se i usporedba Zagreba i Los Angelesa zapravo svodi na vaganje dva mentaliteta. Ovaj prvi veli da se bivša ministrica mogla baviti ‘ozbiljnijim problemima’, a onaj drugi kaže da je riječ o zanimljivom izazovu koji bi mogao znatno doprinijeti općem narodnom zdravlju.

http://www.tportal.hr/lifestyle/obiteljidom/226116/Je-li-ovo-rjesenje-u-borbi-protiv-pretilosti.html#.UKVBQKAg3ng

Categories: Zdravlje