Glas životinja

Udruga za širenje svijesti o jedinstvu čovjeka, prirode i životinja

Priroda i čovjek

Ivo Lučić, ekološki aktivist i stručnjak za krš, pita:

Odakle toliki prijezir prema prirodi?

Znanstvenici upozoravaju – država i njezine institucije se oglušuju! Gdje je problem?

Po mišljenju neovisnih i nevladinih raznih udruga za zaštitu okoliša taj problem mogli bi analizirati i razumjeti na primjeru dvaju interesnih skupina i to:

1. skupina znanstvenika i stručnjaka koji prirodu uzimaju kao cjelinu, živi organizam koji ne trpi nikakvo nasilje, bez obzira na profitno orijentiranu ekonomiju,

2. skupina znanstvenika i stručnjaka koja je svoje znanje i stručnost stavila za dobar novac u službu profitera za koje je priroda mrtva, bezosjećajna te ju čovjek može koristiti bez ikakvih granica obzirnosti i sućuti onoliko dugo dok je to moguće.

Ekološki aktivist i stručnjak za krš gospodin Lučić opisuje tu situaciju u Hrvatskoj riječima: „ … dok su brojni mediji bez valjane obrade objavili gotovo bogohulne stavove građevinskih inženjera o prirodi, prešutjeli su apel od 22. ožujka u kojem 114 hrvatskih znanstvenika i istraživača iz 14 znanstvenih i/ili znanstveno-stručnih udruga biologije, ekologije i biodiverziteta traže od tijela javne vlasti da počnu ostvarivanje zakona i strategije zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske.“ (tportal.hr)

U tekstu se dalje može pročitati da u strateškim dokumentima već 13 godina stoji da je Hrvatska svjesna toga da sveukupna biološka i krajobrazna raznolikost predstavlja njezinu temeljnu vrijednost i glavni resurs za daljnji razvitak te da je nacionalna biološka i krajobrazna raznolikost jedinstveni i nenadoknadivi dio sveukupne globalne raznolikosti, no da se je od oko 90 tisuća vrsta organizama za koje se pretpostavlja da žive na području Hrvatske, pronašlo tek oko 40 posto i da se u hrvatskom znanstvenom sustavu, usprkos tom saznanju, nije ništa dogodilo što bi potaknulo i omogućilo istraživanja hrvatske biološke raznolikosti. Udruga Glas životinja se pita što je razlog neistraživanja: brža i profitabilnija gospodarstvena procedura iskorištavanja prirodnih resursa ili pak nestručnost i nepoznavanje prirode kao živog organizma?

Kako bilo da bilo, iz članka aktiviste gospodina Lučića može se iščitati prozivanje državnih institucija i njoj privrženih medija kao nezainteresirane ili čak nekvalificirane subjekte koji u potpunosti zanemaruju, odnosno nisu u stanju prepoznati važnost nacionalnih bioloških obilježja na koje bi ne samo kao stručnjaci, znanstvenici i inženjeri trebali biti ponosni, nego bi kao zaposleni u državnim institucijama morali svojim stručnim radom opravdati povjerenje i plaću koju dobivaju iz nacionalnog dohotka svih građana Hrvatske.

Gospodin Lučić upozorava jasno na fatalne posljedice ako znanstvenici i inženjeri u državnim institucijama ne prepoznaju i to bez odlaganja, tj. odmah, univerzalnu važnost funkcionalnosti bioloških sustava i ako tome primjereno ne poduzmu mjere kako bi se spriječilo ono najgore. Naime, on upozorava na mogući kolaps i to ne samo u gospodarstvu, nego i u životu – kako u društvenom, tako i u biološkom smislu.

Gospodin Lučić, na zaprepaštenje čitalaca, konstatira da državne komore bez ikakvih predrasuda i odgovornosti potpisuju niz studija utjecaja na okoliš u kojima je priroda zanijekana. Nismo mogli gore spomenutu tvrdnju provjeriti, no iz svega onoga što nam je do sada poznato iz rada državnih institucija, ona ne bi smjela promašiti cilj?
„Umjesto da budemo svi ponosni i da se potrudimo pronaći modus koji će povezati dobrobit struke sa strateškim ciljem nacionalne zajednice – razvitkom održivog razvoja – znanstvenici, inženjeri u državnim institucijama preko sebi privrženih medija nastoje prikazati obranu bogatstva hrvatske prirode kao smetnju razvoju i derogiraju njegove vrijednosti svodeći ih tobože na razumnu razinu pametnog svijeta,“ zaključuje g. Lučić i dodaje: „Da Nijemci i Britanci raspolažu s ovakvim bogatstvima, ne samo da bi ih s revnim ponosom zaštitili i koristili, nego bi njihovi inženjeri začepili usta svakome tko bi vodio tako malicioznu propagandu.“ (tportal.hr)

Zaključak bi mogao glasiti: hrvatski su inženjeri, stručnjaci i znanstvenici u državnim institucijama dužni svojem poslodavcu, narodu-državi, dati odgovor, kao prvo zašto nisu dio svijesti znanstvenika koji se zalažu za održavanje i istraživanje cjelovite ekologije, odnosno, zašto su u službi onih koji su uništavanje i razaranje prirode prepoznali kao priliku za povećavanje svog profita, a kao drugo kada će promijeniti svoje strategiju djelovanja na dobrobit prirode, životinja i ljudi?

Glas životinja – Udruga za širenje svijesti o jedinstvu čovjeka, prirode i životinja

tportal.hr

http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/252178/Odakle-toliki-prijezir-prema-prirodi.html