Glas životinja

Udruga za širenje svijesti o jedinstvu čovjeka, prirode i životinja

Gorski kotar je regija koja se smatra plućima naše male države, da li
je zaista tako?
Šumarija svakodnevno obavlja svoj službeni posao sječući najveća i
najlijepša stabla za raznovrsne potrebe i ostavlja za sobom mnoštvo
grana i grančica koje spriječavaju prohodnost, ne samo ljudi, već i
divljih životinja i njihovih prirodnih staništa. Biljne vrste, uobičajna
hrana divljači, polako nestaju, staništa se razaraju i to je samo jedan
maleni dio velike priče. Veliki dio šuma je  pod zakupom lovišta koji se
plačaju direktno državi. Evropa više nema niti medvjeda niti vukova te
bogati stranci plačaju velike cifre kako bi mogli uloviti spomenutu
divljač u našim šumama. Ove godine, nakon 7 mj duge zime pod snijegom,
mnoga divljač je stradala. Radi visokog  i neprohodnog snijega,
životinje su se teško kretale, nisu nalazile prirodno sklonište radi
smanjeniog obujma staništa, niti su nalazile prirodno hranu, niti su
nalazile sijeno na hranilištima lovaca koji su se također teško mogli
oduprijeti visinama ovogodišnjeg snijega. Znamo da mladunčad medvjeda
ostaju sa majkom cca 3-5 godina i znamo da su medvjedi velike životinje
i da već sa godinu dana izgledaju odrasli, ali nisu. Mnogi tvrde da ima
jako puno medvjeda i da određeni broj treba biti odstranjen radi
pomankanja staništa, međutim to nije točno. Istina je da “Velika”
mladunčad medvjeda luta izgubljeno šumama jer su im majku prodali naši
lovci stranom gostu koji je u jednom potezu osigurao novčanu naknadu
cijelog lovišta za cijelu godinu a siročad je ostala kružiti šumom.
Ljudi broje i broje, nesvjesni da se radi uvijek o istim izgubljenim,
uplašenim i nespremnim za samostalni život, mladim medvjedima.
Ove godine saznajemo da su odlučili ustrijeliti cca 120 medvjeda i 8
vukova. Stranci su već na listi čekanja za poslastice u Hrvatskim šumama
jer u njihovim, tako divnih stvorenja više nema. Nažalost na udaru su
svakodnevno i  u puno večem broju, mnoštvo srna, srndaća, košuta,
jelena, lisica, divljih svinja…koje nitko nije zaštitio, kažu da imaju
premalenu cijenu…
Zar medvjedi i vukovi, bar oni, nisu zaštičene divlje životinje? Kažu
da jesu ali određeni broj mora otići radi ravnoteže u državnom
proračunu. Što učiniti? Koga pitati? Kada je država ta koja od toga ima
najveće koristi… Zar smo zaista bespomoćni? Možemo li ikako spasiti
životinje bar ove jedne godine? Zima je trajala predugo i došlo je do
prirodne selekcije. Molimo Vas, lovci, stranci, državo! Pustite nas da
živimo u našem malom skromnom staništu, nema nas mnogo, nikome ne
smetamo, već sami umiremo od gladi i bez skloništa, trebate nas, bez nas
šuma neće opstati, molimo Vas ljudi, urazumite se, sebi radite štetu, mi
smo i dalje ovdje u šumi, održavamo DAH, kisik za sve nas i VAS,
odžavamo PLUĆA naše male zemlje. Naša braća u drugim zemljama je
izumrla, istrijebili je ljudi, ne činite i ovdje iste greške!
Što drugo reči, kada riječi se ne čuju, dižemo svoj glas, glas
životinja, za naš spas!

anonimna goranka

Categories: Pisma