Glas životinja

Udruga za širenje svijesti o jedinstvu čovjeka, prirode i životinja

Pročitavši naslov moguće je da će mnogi, procjenjujući sebe, reći: ‘To nije istina’. No, nije li to naša pogreška u mišljenju? Teološki i filozofski, kako god želimo, život je uvijek jednako vrijedan. A tko drugi, nego kršćani bi to trebali znati, pogotovo, svećenici – doktori i profesori teologije? Oni znaju da je Bog naš Stvoritelj, ali isto tako bi trebali znati da je Bog stvoritelj svake životinje! Pa bi iz tog razloga crkva i teologija trebala i morala učiti ljude dubokom strahopoštovanju pred svakim oblikom života pa tako i u životinjama.

Ako se pomno pročita Biblija, onda se može i mora zaključiti da priroda stenje pod čovjekom i da čežnjivo čeka svoje izbavljenje jer je beskrupuloznost kojom čovjek zahvaća u život ljudi i životinja, začuđujuća i zastrašujuća. Čovjek ravnodušno i brutalno upotrebljava ne samo životinje nego i svoje bližnje u svoje svrhe, npr. po potrebi on im oduzima dijelove tijela kako bi umjetno produžio svoj opstanak na ovoj Zemlji!

Trenutačno se jadikuje da sve više uzročnika bolesti, virusa koji u čovječanstvu izazivaju teške epidemične zaraze, prelazi s određenih vrsta životinja na ljude. To je razvoj događaja pred kojim medicina i znanost stoje bespomoćno i zabrinuto. Zašto je tako?

Ne bi li bilo svrsishodnije i učinkovitije da se profesori teologije i crkva pobrinu da u Bibliji i u životima proroka i Isusa Krista pronađu to što Bog traži od nas u odnosu prema životinjama te tako dođu do uzroka našeg katastrofalnog odnosa prema životinjama i onda nauče ljude zakonitom ponašanju umjesto da organiziraju javne ritualne obmane od kojih životinje nemaju ništa?

Crkva je, sa svojom teologijom, najstariji narodni učitelj s kojom je odobravala i odobrava upotrebu životinja za čovjekovu hranu, odjeću i lijekove unatoč  Bibliji. Iz ovakvih skupova crkvi i teolozima očito ne pada na pamet da se pitaju zašto odobravaju masovno tovljenje i ubijanje životinja iako bi već davno trebali iščitati iz Biblije da je to odobravanje čin protiv Božjih zakona npr. protiv pete zapovjedi NE UBIJ! koja vrijedi i za životinje. Tko ubije vola isto je kao da je ubio čovjeka. – Prorok Izaija

No, ima tu i tamo ima teologa koji razmišljaju u smislu učenja i života Isusa iz Nazareta! Jedan od njih je i predavač religijske znanosti na univerzitetima Hildesheim i Kiel, referent na katoličkim i evangeličkim akademijama i centrima za obrazovanje odraslih, dr.teol. Erhard Meier, koji se među ostalim intenzivno detaljno bavio etikom zaštite životinja. U jednom svojem predavanju utvrdio je: „Vatikan nema načelnih prigovora transplantacijama organa sa životinje na čovjeka, no ja osobno transplantaciju organa (npr. srca) od mrtve svinje na bolesnog čovjeka odbijam kao mogućnost koja se ne može zastupati. Čovjek ne smije u pozi zaslijepljenog moćnika, budući da su životinje bespomoćne, posezati za životom ostalih sustvorenja. To zabranjuje Sv. Pismo u kojem se također radi uvijek o zaštiti slaboga i najslabijeg“.

Teško je shvatiti razumnom čovjeku i ljubitelju životinja da profesori, doktori teoloških znanosti, nisu u stanju, usprkos desetljetnog studiranja Biblije, prepoznati značaj i ulogu životinja u svjetlu Kristovog spasiteljskog čina, od Njegovog rođenja, uskrsnuća, uznesenja pa do Njegovog ponovnog povratka u Duhu na Zemlju kao vladara Kraljevstva mira na Zemlji? Mi možemo samo spekulirati i pretpostavljati da bi teolozi, kada bi stvarno vjerovali u ono što pročitaju u Bibliji, mogli srcem i lakoćom prepoznati Božju opsežnu objavu povijesti spasenja koja vrijedi za spas svih stvorenja u smislu poslanica – Rim 8,18 i Ivanove Apokalipse: „… poštivanje tajne života kao takve – i stvarnost da se živa stvorenja naginju jedno drugom u ljubaznom raspoloženju“. A ne nožem i tepsijom u rukama, kako to uči teologija.

Razmislimo li o tome što svećenstvo gotovo svih religija već tisućljećima neopravdano zahtijeva od životinja, naročito zadnjih desetljeća i to pred najveće religijske blagdane, tada nije čudno što mi ljudi dobivamo natrag ono što smo učinili i još činimo životinjama. Po zakonu sjetve i žetve trebali bismo znati da drukčije ne može ni biti!

U životinjskim getima drže se milijarde životinja, gdje su one još samo roba za široku potrošnju, gdje se feromoni primjenjuju za stalnu oplodnju kako bi proizvedena «roba» došla do potrošača koji se tovi mesom porobljenih i bespravnih. Izmeti koji nastaju u takvim životinjskim getima nose se na polja skupa s kemijskim tvarima koje sadrže, te ostalim otrovima kao pesticidima, fungicidima i ostalim kemikalijama koje izazivaju bolesti što ih preuzimaju ne samo ljudi već i šumske i poljske životinje.

Preostaje li životinjama, iako to ne žele, nešto drugo nego progutati otrov? One žive od onoga što im nude polja i šume. Ako tamo nađu otrov, onda one  obolijevaju sve više. Mi ih ne prepoznajemo uvijek kao bolesne, već ih koljemo, a s njihovim lešinama prenosimo uzročnike bolesti na svoje tanjure i želudac. Tko je sad uzročnik bolesti, prenositelj virusa i bakterija? Tko na koga prenosi bolesti? One prenose na ljude nehotice, ali začetnik svega toga što životinje podnose i prenose, je čovjek. No, svemu rečenom usprkos, dogmatske teologije vladajućih crkava ostaju pri tome da životinje nemaju dušu (npr. Toma Akvinski), da ne osjećaju bol niti izražavaju radosti, da u svojim životinjskim obiteljima ne žive socijalni život sličan čovjeku. One su za njih bezdušne bezosjećajne stvari s kojima čovjek može raditi što mu je volja i to bez odgovornosti, no sa zadaćom da si to prethodno osigura u državnom zakonodavstvu. Teolozi su stoljećima usađivali ljudima u njihove gene da su životinje bezdušne i da je Božja volja da se ih ubija, konzumira i služi u sve svrhe ljudskog života. Stoga su upravo oni ti koji su omogućili državne zakone, a time dalje omogućili znanosti da prouzrokuje nekažnjive patnje i smrt mnogim prirodnim  sustavima i životinjama i to na najpodliji mogući način: u ime Boga i Krista, no ipak protiv njih, protiv zakona života – zakona Božjih.

Moris Hoblaj, sociolog i teolog

Categories: Pisma

8 komentara so far.

  1. atheist napisao:

    ODVRATNI PROPISI O ŽRTVOVANJU ŽIVOTINJA

    Bogu na ugodan miris
    Žrtvenik od neklesanog kamena – Tada podiže Jošua žrtvenik Jahvi, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu, kao što je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, svim sinovima Izraelovim i kako je napisano u Mojsijevoj knjizi Zakona: žrtvenik od grubog kamena, neklesanog željezom. Na njemu bi prinesena Jahvi žrtva paljenica i pričesnica.

  2. atheist napisao:

    iblijski bog Jahve je bio bog krvi. On (njegovi svećenici) je osnovao religiju u kojoj je svaki hram bio ujedno klaonica i svaki svećenik mesar-koljač. Suludi Bog Jahve je, prema Bibliji, izmislio pravilo da se za neke radnje mogu očistiti klanjem i spaljivanjem kakva žrtvenog jarca, ovna, golubice, ili, ako je vjernik bogatiji, bika ili neke druge životinje.

    Židovski teolozi kažu da se u židovstvu radilo o žrtvovanju radi nenamjernih povreda određenih pravila, a ne o okajanju/otkupljenju/pranju namjernih grijeha, kako to tumače kršćanski teolozi.

    Na toj pogrešnoj interpretaciji židovskih rituala, nastala je ideja o Kristovoj “žrtvi na otkupljenje grijeha sviju ljudi, izprošlosti i iz sve budućnosti”. Krist je, prema kršćanima, žrtveni jarac, čija nas je prolivena krv oprala pred Bogom (?!).

    Bogu su mile zaklane i zapaljene životinje (Jahvi na ugodan miris), a žrtve-paljenice od plodova zemlje nije niti pogledao. U početku Biblije piše za Evu:

  3. atheist napisao:

    LEVITSKI ZAKONIK

    I. ŽRTVENI OBREDNIK

    Žrtva paljenica

    “Neka zatim zakolje junca pred Jahvom. A Aronovi sinovi, svećenici, neka prinesu krv. Neka njome zapljusnu sve strane žrtvenika koji stoji pred ulazom u Šator sastanka.”
    Jahvi na ugodan miris.”
    Lev 1, 5

    “Ako bi htio prinijeti Jahvi ptice kao žrtvu paljenicu, neka onda prinese grlicu ili golubića. Neka ga svećenik prinese k žrtveniku i, zavrnuvši mu vratom, otkine glavu i na žrtveniku sažeže. Zatim neka mu krv iscijedi žrtveniku sa strane. Neka ga raspori duž obaju krila, ali neka ih ne rastavlja. Onda neka ga svećenik na žrtveniku sažeže na drvima što su na vatri. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris.”
    Lev 1, 10

    Žrtva pričesnica

    “Ako tko prinosi žrtvu pričesnicu te ako prinosi goveče – žensko ili muško – neka je bez mane što prinosi pred Jahvom. Neka stavi svoju ruku na glavu svoje žrtve i zakolje je na ulazu u Šator sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi, svećenici, zapljusnu krvlju sve strane žrtvenika.”

    “Onda neka ih svećenik sažeže na žrtveniku – žrtvu paljenu Jahvi na ugodan miris. Sav loj pripada Jahvi.”

    “Kad se tele oteli, janje se ojanji ili se kozle okozi, sedam dana neka ostane uza svoju majku. Od osmoga dana može biti primljeno kao paljena žrtva Jahvi. Ne koljite krave ni ovce u isti dan s njezinim mladim.”

  4. atheist napisao:

    ZAHVALJUJUCI BIBLIJSKO-KRSCANSKOM ODGOJU!!!
    94,178 morskih životinja
    48,026 pilića
    2,367 pataka
    1,302 svinja
    897 zečeva
    723 purana
    558 gusaka
    539 ovaca
    361 koza
    306 goveda
    68 glodavaca
    66 goluba i drugih ptica
    24 bizona
    17 pasa
    4 mačaka
    4 konja
    3 magaraca i mula
    2 deva

    • Mara napisao:

      što se dogodilo sa svim tim jadnim životinjama, atheistu? One su… što? zahvaljujući biblisko-kršćanskom odgoju?

  5. atheist napisao:

    Islam ZABRANJUJE svinjetinu, ali i sve što je štetno za zdravlje, poput emulgatora i dodataka životinjskog podrijetla
    U godinu dana tržište okrene 600 milijardi dolara, a lani je raslo 40 posto. I nemuslimani bi halal proizvode.

    Osim “islamske hrane”, u domaćim se dućanima može pronaći i košer hrana i piće, no jednako kao i kod halala, ti se proizvodi za domaće tržište često ne označavaju kao takvi – zbog straha od loših reakcija kupaca koja, pokazuju istraživanja Mešihata, nisu opravdana. Židovi vjeruju da je hrana koja nije košer manje štetna za tijelo nego za dušu. Postoje tri osnovne kategorije zabranjene hrane, a to su: meso životinja koje nisu košer te uginulih i bolesnih životinja. Unatoč tome što su zakoni Tore vrlo strogi te sužavaju “asortiman” proizvoda na minimum, košer hrana, kao i ona halal, kvalitetna je alternativa uobičajenoj, pretežito nezdravoj hrani.

    – Što je najvažnije kod košera znati jest da sve kreće od pet knjiga Mojsijevih koje određuje koje je životinje, ribe i ptice dopušteno jesti, a strogi su propisi i o klanju, koje se prepušta stručnjaku. On ne mora biti rabin, no mora znati barem trećinu onoga što mora znati rabin – kazao je rabin Kotel Da Don iz židovske zajednice Bet Israel u Zagrebu koja izdaje i nadzire certificiranje proizvoda.

    Košer ne smije sadržavati krv

    Kod košer prehrane proizvodi od mesa ne smiju sadržavati krv jer, kaže zagrebački rabin, krv se najprije pokvari. Dodatne komplikacije stvara zabrana miješanja mesa i mliječnih proizvoda.

    – Meso se ne smije miješati s mlijekom, sirom, maslacem ili vrhnjem jer u knjigama Mojsije kaže da se kozlić ne smije kuhati u mlijeku svoje majke – objasnio je Da Don.
    Meso koje se priprema najprije se mora isprati od krvi, a kako bi se “iscijedila” i posljednja kap, meso mora odstajati u soli.

    – Prednosti košer prehrane su prije svega zdravstvene. Postoje životinje koje su nezdrave, a pitanje je također što ulazi u našu hranu. Da bi proizvod izgledao dobro, moraš puno toga dodavati. Antioksidansi, boje, emulgatori, okusi koji dolaze od kosti, kože… – nastavio je čovjek koji svake godine nanovo “skenira” proizvođače s košer-liste.
    Jednako kao i u islamu, Židovi prije klanja izgovaraju blagoslov. “Blagoslovljen si, vječni Bože naš, kralju svijeta koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam šehita (klanje)”, nakon čega se krv mora pokriti. Druga paralela između islamskog i židovskog način prehrane mogućnost je goleme zarade. Godišnje se na svjetskom tržištu proda košer robe u vrijednosti gotovo 600 milijardi dolara.
    Evidentno je da proizvodnja zdrave prehrambene spaja svjetove, i to ne samo u poslovnom smislu. Kako tržište bude raslo, tako će se moguće predrasude smanjivati, a kako kvaliteta hrane bude padala, to je vjerojatnije da će i nemuslimani i nežidovi sve češće po policama trgovačkih centara prebirati u potrazi za proizvodima s halal i košer emblemima.

    Ali meso svih žrtvovanih životinja pripada svećenicima:

    “Desno pleće od svojih žrtava pričesnica dajte svećeniku na dar.”

    “Sad ovna zakolji; uzmi mu krvi i njome namaži resicu desnoga Aronova uha, resicu desnog uha njegovim sinovima, palac na njihovoj desnoj ruci pa palac na njihovoj desnoj nozi. Ostatkom krvi zapljusni žrtvenik naokolo. Uzmi onda krvi što je ostala na žrtveniku i ulja za pomazanje i poškropi Arona i njegovo odijelo, njegove sinove i njihova odijela. Tako će biti posvećen on i njegovo odijelo, njegovi sinovi i odijela njegovih sinova.”
    Izl 29, 20

    • Maara napisao:

      Atheistu, za koga ti navijaš? Za mesare, kvazi pravednike koji po nekakvim ritualima ubijaju životinje ili za jadne beštije kojima se dugo, polagano i svirepo oduzima život.
      Usput rečeno, muslimani su iznimno okrutni pri ubijanju životnja za jelo. A isto tako i prema tzv. kućnim ljubimcima.
      Poštedi svijet svoje logoreje i dobro razmisli kaj očeš poantirati

  6. atheist napisao:

    OSAKATI IM KONJE!

    Tada Jahve reče Jošui: “Ne boj se njih, jer ću sutra u ovo doba učiniti te će svi biti pobijeni pred Izraelom; konje njihove osakati, a bojna im kola ognjem spali.” Jošua povede na njih sve svoje ratnike …te ih oni pobiše. Jošua učini kako mu je Jahve zapovjedio: “konje im osakati, a kola im ognjem spali.”
    Jošua 11, 6-7

    LAZ JE PRIMARNA U KRSCANSTVU!!!
    David zarobi od njega tisuću i sedam stotina konjanika i dvadeset tisuća pješaka; [b]ispresijecao je petne žile svim konjima od bojnih kola; [/b]ostavio ih je samo stotinu.
    2Samuel 8, 4

    OSAKATI IM KONJE!

    Tada Jahve reče Jošui: “Ne boj se njih, jer ću sutra u ovo doba učiniti te će svi biti pobijeni pred Izraelom; konje njihove osakati, a bojna im kola ognjem spali.” Jošua povede na njih sve svoje ratnike …te ih oni pobiše. Jošua učini kako mu je Jahve zapovjedio: “konje im osakati, a kola im ognjem spali.”
    Jošua 11, 6-7

    David zarobi od njega tisuću i sedam stotina konjanika i dvadeset tisuća pješaka; [b]ispresijecao je petne žile svim konjima od bojnih kola; [/b]ostavio ih je samo stotinu.
    2Samuel 8, 4