Glas životinja

Udruga za širenje svijesti o jedinstvu čovjeka, prirode i životinja

10
ruj.
2013

Trčak i Pirika

Paul Brown je jednom rekao: “Možeš naučiti jedan redak iz pobjede, a cijelu knjigu iz poraza.“ Smatra ga se ocem napada modernog američkog nogometa. U ovom članku približit ću vam koliko su se te riječi zapravo istinite pokazale meni.

Čovjek zapravo bude naučen što je lijepo, a što nije, uzimajući zdravo za gotovo da je tomu tako jer svi i sve u njegovoj okolini upravo na to upućuje. Isto tako bude upućen na to što je dobro, a što nije gledajući isključivo iz svoje perspektive slijedeći pri tome: “Dobro kroz oko promatrača.“ No, tome nije tako jer čovjek ne vidi svaki spektar stvarnosti i to se meni dogodilo ne jednom već mnogo puta, ali ovaj članak će prezentirati samo jedan primjer koji je možda velikoj većini jako blizak.

Bašča ili vrt, kako je kome draže, je nešto što većini ljudi ovog svijeta predstavlja relaksaciju i hobi koji je pri tome i koristan. Mnogi ljudi možda nemaju komad zemlje, ali imaju lončanice u kojima drže cvijeće te se isto tako brinu za njega. Simbioza je po definiciji situacija u životu u kojoj dvije jedinke pomažu jedna drugoj i od toga i jedna i druga imaju koristi. Kada čovjek spozna takvu pojavu, ona mu neminovno podiže raspoloženje i duh.

Tako sam jedan dan otišao u bašču po nalogu svoje majke da oplijevim vrt od pirike (Agropyrons repens) ili, kako bi se reklo, od korova. Pošto je kiša padala desetak dana, sve je uznapredovalo pa tako i pirika. Dobio sam nalog očistiti redove mladog luka i pored toga piriku uz rub samog vrta malo okopati kako se ne bi više toliko širila i hvatala zrake sunca neophodne za rast i razvoj tzv. korisnih biljaka.

Opkopavanjem rubova bašče jasno se dalo primijetiti kako jedan mikrokozmos nestaje. Mnogo skakavaca, stonoga, opančara i raznih crva izgubilo je svoj dom i hranu. To je možda jedan od mnogih aspekata stvarnosti koju čovjek pri samom radu ne primjećuje, no to ne znači da tomu nije tako. Radeći i nevoljko primjećujući sve te ne dobre nuspojave koje činim, u jednom sam trenutku naišao na jednog velikog prijatelja svakog vrtlara – trčka. Trčak je recimo insekt oblika kojeg bi svaki čovjek zamislio kada bi pomislio na nekakvu bubu – elipsoidno tijelo, okruglasta glava, šest nogu i u život. Trčak je ugrožena ili zaštićena vrsta, kako kome paše, pa sam se zaista obradovao kada sam ga vidio u svojoj bašči. Ima ih više vrsta u raznim bojama, ali ova koja je mene počastila svojom prisutnošću, bila je Carabus coriaceus. Ne da sam naišao na jednog, nego na dva.

Zašto sam bio počašćen što su u našoj bašči? Izuzevši to da su zaštićena vrsta, oni su pokazatelj zdravlja jednog ekosustava. Ti veliki prijatelji svakog vrtlara su predatori i čine sam vrh hranidbenog lanca bar što se insekata tiče. Preko dana spavaju, a preko noći love puževe i druge razne crve. Ne diskriminiraju, vole puže golaće i one s kućicom također među mnogim crvima i gliste što možda i nije tako dobro za bašču, ali nije baš da kopaju u potrazi za glistama nego više onako oportunistički. Ipak, primarna hrana su puževi koji nemilo tamane salatu pa tako i gusjenice krumpirove zlatice ako su dovoljno nisko jer trčak, samo ime mu govori, i nije sklon penjanju iako mu nije strano.

Nisam neki pobornik špricanja povrća niti bilo kakvog tretiranja zemlje pa kada sam vidio da ovakvi čuvari ophode našu bašču, jako sam se razvedrio. Ipak, najveće otkriće je za mene bila ta famozna pirika koja je također dobra za liječenje mokraćnih infekcija ako je za vjerovati našim bakama. Zašto trčak voli piriku? Trčak voli mrežu korijenja jer tamo pronalazi i dom i hranu. Pirika je biljka s jako izraženim labirintom korijenja i često kada se jednom negdje nastani teško ju je iskorijeniti upravo zbog toga. Tako je jedan od najvećih „neprijatelja“ svakog vrtlara zapravo dom i hrana najvećem prijatelju svakog vrtlara. Fascinantna je ta simbioza i spektri realnosti koje čovjek svojim okom ne vidi – ili možda vidi, a ne razlučuje.

Tada sam saznao zašto sam opkopavanje radio nevoljko. U narodu se kaže da svako zašto ima svoje zato, odnosno da sve ima svoju svrhu i namjenu. Piriku oko rubova naše bašče sam razdvojio jednim kanalom, ali oko cijele bašče je dio ostao za čuvare naše bašče pa tako i za sve njene stanovnike. Mimikrijom riječi Paula Browna moglo bi se stoga reći: “Iz jednog korijena pirike naučiš jedan redak, a iz mreže korijenja pirike cijelu knjigu. “

Categories: Priče iz prirode