Glas životinja

Udruga za širenje svijesti o jedinstvu čovjeka, prirode i životinja

GLEDA LI SE HRVATSKIM LOVCIMA KROZ PRSTE KADA IH SE PRIJAVI ZA POČINJEN TEROR U ŠUMAMA I NASELJIMA?

Ako bismo sakupili sve članke i izvješća zadnjih 20 godina o lovačkom teroru nad životinjama u prirodi i o njihovoj hajci u društvu nad onima koji ih prozivaju za brutalna ubijanja iz strasti, onda ne bismo mogli zaobići činjenice da je lovačka zbilja u Hrvatskoj izvan svake pameti i zakona. Usprkos žalosnih činjenica i zakona EU u Hrvatskoj, nažalost, ne primjećuje se nikakav pomak u smislu realiziranja životinjskih prava koja su upisana i u Ustav RH. Naprotiv, lovačko ubijanje iz strasti, ne samo životinja nego i ljudi koji se postave između njihove puške i životinje, štite sami čuvari zakonodavstva ako su u pitanju oni sami ili njihovi prijatelji. To što se događa kada sretnemo bilo gdje lovca s puškom u pratnji našeg ljubimca, opisala nam je jedna žena u svojem pismu. Pročitajte pismo i prosudite sami što je naša zbilja i razmislite o tome što bismo trebali uraditi da se to promijeni na dobrobit životinja i nas samih? (Pismo je skraćeno i u njemu su izostavljena imena ljudi i grada).

“…. Kada smo već svatko krenuli na svoju stranu, pustila sam psa s povodca i okrenula se, a dotični je već uperio pušku i pucao u mog ljubimca koji je stajao neki metar od mene, a on je bio udaljen nekih 20 m, dok su mu djeca stajala iza njega i sve to gledala. Prvi metak psa pogađa u zadnje noge i on pada jako cvileći, no odmah zatim drugi ga metak pogađa u glavu te mi čovjek govori: Evo ti tvoje nevine životinje.

Kada sam došla kući zvala sam policiju i ispričala cijelu priču, čak je i svjedok došao kod mene i potvrdio što je vidio. Policajac mi kaže da je slučaj ozbiljan jer je moj život bio ugrožen. Sve se zna, njegovo ime, lovac je, ima pušku, djecu te dobi (jedna 6, druga 12 god.) i umirovljenik je. No tek sada počinju drame. Dao je izjavu policiji da ga je ubio jer je mislio da će ga pas napasti, o čemu nije bilo ni govora.

Nakon savjeta moje kolegice podnijela sam kaznenu prijavu protiv njega. No tek sada sam doznala da ga mogu jedino prijaviti zbog materijalne štete i oduzimanja imovine, a za ugrožavanje mojeg života i pretrpljenog strah ne, jer lovac ima pravo po nekom nepisanom zakonu pucati na onu životinju za koju on misli da je opasna pa i u slučaju da su pri tome ugroženi i ljudski životi. No lovac-ubojica mojeg psa je osoba jako utjecajna u mojem gradu u kojem se štite lovci i ne može im se ništa te je stoga samo pitanje vremena kada će se to ponoviti ili će, ne daj Bože, ponoviti da se ubije i čovjeka jer ga je lovac zamijenio za životinju ili iz drugih takozvanih lovačkih „nekažnjivih“ i nikada dokazanih razloga.

Pitam se kakva je to osoba koja to može učiniti dok ga gledaju vlastita djeca? Odvjetnik kojem sam se obratila za pomoć odbio je slučaj kada je čuo o kome se radi, jer dotični navodno ima rođaku u državnom odvjetništvu, tako da će najvjerojatnije cijeli slučaj biti odbijen, a krivac će i dalje slobodno šetati i pucati na koga stigne. Znam samo da je promašio psa da bi pogodio mene što bi meni u tom trenutku bilo draže nego da je njega ubio.

Još nešto, kada sam po drugi puta otišla na policiju pitati što je riješeno i jesu li ga našli rečeno mi je da nisu i da ga još nisu ispitali, što je bila laž. Policajac koji je htio sve riješiti kako se spada dobio je po „nosu” i navodno mu se prijetilo otkazom.“

Categories: Ekologija, Lov