Glas životinja

Udruga za širenje svijesti o jedinstvu čovjeka, prirode i životinja

03
tra.
2014

Mali štakor Mihael

Empatija? Vrijednost koja je i danas prisutna ili nešto što smo poznavali jednom nekad davno? Da li je postala tek nostalgična misao?
Svi bi trebali poznavati značenje riječi koja označava suosjećanje za situaciju ili probleme drugih ljudi. No, da li se samo radi o suosjećanju za druge ljude? Možda, koliko god to banalno zvučalo, označava suosjećanje za sva živa bića? Samo možda, ipak je to nešto što svatko mora otkriti sam za sebe.
Da se smrzavamo u noći izbezumljeni od otrova koji smo nedavno slučajno konzumirali vjerojatno bismo htjeli da nam netko pomogne na bilo kakav način. Moguće bi i naišao netko i poduzeo nešto. No, bismo li pomogli štakoru? Onom biću koji živi u kanalizacijama pretrpanim ljudskim fekalijama? Onom biću koji između tih istih fekalija pokušava pronaći nešto za jelo? Ne zvuči kao život iz snova – više kao život jednog zarobljenika rata. Na žalost, jedino su u takvom svijetu sigurni od ljudske okrutnosti.
Jednog takvog zarobljenika u jakom lošem stanju pronašla je na ulici osoba koja mu nije okrenula leđa. Nazvala je prijatelja koji je došao s praznom kutijom od pizze i malo salveta te su jadno mladunče štakora odnijeli u stan ne bi li mu pomogli. Jedva da se micao: malac je bio u jako lošem stanju. Oko mu je bilo natečeno i nije prihvaćao niti hranu niti vodu. Pomagači nisu znali što je s malim bićem. Razmišljali su, tražili informacije po internetu, i … dosjetili se: Otrovan je! Mali štakor je dobio prirodne lijekove za čišćenje od otrova te je ostao tu večer u jednom improviziranom prihvatilištu.
Ujutro, kada su se spasioci probudili, zatekli su štakija, štakora ili štaca u relativno dobrom stanju. Hrane više nije bilo, vodu je popio i prevrnuo posudicu i realno je cijelo njegovo prihvatilište izgledalo kao poljski toalet. Jedino je ostao problem oka, ali i mâčka kojemu se sada već probudila znatiželja, no napredak je bio očit.
Kupiti mast za oko bio je logičan sljedeći korak te se prijatelj životinja zaputio u ljekarnu i nabavio mast za ljude – ali trebala bi pomoći i životinji, zar ne?
Mali se štakor za to vrijeme posve oporavio i naravno prihvatilište mu je bilo očišćeno te je dobio svježu hranu i vodu. Oteklina na oku mu je još dodatno splasnula, a nakon premazivanja oka započeo je svoju rutinu čišćenja. Iznenadili bi ste se koliko su štakori zapravo čiste životinje. Mihael (da, dobio je i ime!) se čistio 10-15 minuta svaka dva do tri sata. Možda žive u kanalizaciji, ali razlog sigurno nije taj jer je tamo prljavo. Tamo su jer nigdje drugdje nisu poželjni.
Štakor Mihael je još svega par dana bio u prihvatilištu dok jednoga dana kod hranjenja nije pobjegao iz svoje sobice brzinom svjetlosti. Nikako se nije dao uloviti što nije neobično jer te životinje nemaju kontakte s ljudima, a kada ih i imaju iste završe loše po štakore. I tako se on još dva tjedna po malome stanu igrao lovice s mačkom i, premda su jurili kroz stan baš kao u crtanom Tom&Jerry, mačak ga nije niti uhvatio niti pojeo. Ljudski su skrbnici razmišljali o tome kako da mu pomognu da se vrati u slobodu, a da time ni štakoru ni sebi ne naprave stres. Izgleda da je to razmišljanje urodilo plodom: jednoga dana Mihael se zavukao u zidni kuhinjski ormar s namirnicama. U pretrazi ormara nađen je kako netremice gleda u svoje ljudske prijatelje iz jedne poluotvorene kutije ne pokušavajući pobjeći – to je skrbnicima bio znak da je spreman vratiti se u slobodu. I uistinu, u kutiji je odnesen u blizinu jednog potoka gdje mu je ostavljeno i nešto hrane. Prilikom puštanja brzo je pobjegao u travu i nestao. Ponovo slobodan!
Ova priča je vjerojatno samo jedan mali primjer empatije i bogatstva koje u naše živote unose životinje i sva živa bića oko nas. Možda zvuči kao priča za djecu, ali ako se čovjek malo zamisli ima jednu jako lijepu poruku: “Ne sudi knjigu prema koricama.“ Štakori također imaju svoj karakter, osjećaje i želju za životom. Ne treba ih osuđivati jer žive u kanalizaciji upravo zbog toga jer ih to ne čini prljavima. Negdje ih se štuje kao svete životinje i tamo ne žive u kanalizaciji kao što ni ovaj barem ta dva tjedna nije živio u kanalizaciji, a ime mu je Mihael.

Categories: Priče iz prirode

One Response so far.

  1. Mary napisao:

    Poštovani,

    Ponukana današnjim gubitkom papigice, čitam i tražim mnoge stvari vezane uz…

    Tako sam slučajno naišla na ovu pričicu na koju mogu samo reci kako sam imala štakora (Gjuro – 560 grama), koji je bio najdivnije biće s kojim sam imala jednu prekrasnu duboku vezu dok je ljubav bezuvjetna s obe strane bila. Umro je 2014. god. da nije doživio svoj drugi Božić sa nama! Vrlo težak gubitak kao i današnji ?

    A priča je posebna i puna ljubavi i ljudske dobrote koju je teško u današnje vrijeme naći! Bravo za malca Mihu!!!???

    Toliko o mome mišljenju sto se štakora tiče!