Glas životinja

Udruga za širenje svijesti o jedinstvu čovjeka, prirode i životinja

Argumenti za ukidanje lova: LOVCI NAM NISU POTREBNI!

8 lovačkih laži:

Lovačka laž br. 1 – LOVCI ČUVAJU ŠUMU I POLJE OD ŠTETA DIVLJAČI. KRIVO! Baš naprotiv, lov izaziva drugačije štete od divljači. Lovom se životinje nepotrebno plaše čime se potreba za hranom, a time i štete od ishrane, često povećavaju. Rasprostranjeni argument da divlje životinje prouzrokuju znatne štete, služi samo kao izgovor lovcima kako bi postigli duže vrijeme lova i veće kvote odstrjela. Često su osobne i materijalne štete što su ih lovci prouzročili, veće nego štete od divljih životinja u poljoprivredi ( Mathieu Roger, 1987.) Kao što dokazuje standardno djelo “O besmislu lova” zoologa Carla Consiglija s Rimskog univerziteta, štete od ugriza ( glodanja) u najviše slučajeva su minimalne i najčešće pogađaju znatno manje od 2% biljnog odnosno drvnog fonda. Osim toga se branjevine i sadnice mlade šume mogu zaštititi od ugriza ( glodanja) npr. zaštitnim ogradama ili mrežama. ” Štete od brsta” u šumi i polju nastaju zato jer se danas više ne ostavlja hrana životinjama: – Prije je prilikom žetve na poljima palo mnogo žita na tlo ili je u tlu ostalo još krumpira. Tako je uvijek ostalo nešto i životinjama na polju. – Danas pomoću modernih strojeva ne preostaje ništa- životinjama se oduzima svako zrno. – Prije su životinje mogle pasti na livadama. – Danas su i livade pretežno požete ili pokošene – čak ni pticama ne ostane skoro ništa. – Prije su se polja i livade obrađivale prirodno. – Danas su polja i livade zatrovane sredstvima za prskanje, umjetnim gnojivom kao i gnojem i gnojnicom. Moderna je poljoprivreda divljim životinjama uzela izvore hrane. Lovac ” regulira” neravnotežu: Ako divlje životinje uđu u polja tražeći hranu, bivaju odstrijeljene. Životni prostor životinja u zadnjim desetljećima se sve više sužavao- uzročnik je čovjek. Oduzimanje životnog prostora je krađa! Moraju li se regulirati životinje kojima je oduzet životni prostor- ili se mora regulirati krivac, čovjek?

Lovačka laž br. 2 – LOVCI SU ZAMJENA ZA IZUMRLE “GRABEŽLJIVICE” KRIVO!Novija istraživanja pokazuju da takozvani grabežljivci nisu odgovorni za regulaciju tj. brojčanu kontrolu životinja koje su njihov plijen. Grabežljivci love prije svega stare, bolesne i slabe životinje, odnosno žderu lešine i tako pridonose zdravoj populaciji divljači. Lovac koji puca na velikoj udaljenosti samo u najrjeđim slučajevima može prosuditi da li je životinja bolesna ili stara. Međutim, pošto je lovcima stalo prije svega do raskošnih životinja, naime nositelja trofeja, lov prakticiran od ljudi naprotiv, po svim pravilima dovodi do protuprirodne krive selekcije. Glas jednog lovca: “Lov znači također ne ubijati slabe i bolesne, već i “prekobrojne” potpuno zdrave životinje (tko još hoće jesti bogalje i bolesne?)(Divljač i pas 13/2001)

Lovačka laž br.3 – LOV JE PRIMJENJENA ZAŠTITA PRIRODE KRIVO! Lov znači poremećaj prirodne ravnoteže eko- sistema. On može dovesti do smanjenja ili istrebljenja životinjskih vrsta. Lovci su korisnici prirode, ali nisu zaštitnici. Oni u svakom slučaju njeguju one vrste životinja koje su im zanimljive kao plijen. Uostalom u međuvremenu sami lovci opovrgavaju tu tvrdnju: Lov kao primijenjena zaštita prirode” ili ” Lovci kao istinski zaštitnici prirode” i tako dalje- sve dobro i lijepo. Međutim unatoč svemu tome funkcionari društva za zaštitu prirode nas ne prihvaćaju. Zašto više napokon ne stanemo za smislom i svrhom naše lovne prakse? (…) Lov upravo na prvom mjestu nije njega nego u sasvim prvobitnom smislu pljenidba, a mi doista hoćemo plijeniti. Nije pokvareno osjećati radost kada pođe za rukom ustrijeliti komad divljači. Ne, svakako smije pričinjati radost kada komad divljači skonča bezbolno jednim čistim hicem…” ( Divljač i pas, 13/2001.) U švicarskom kantonu Ženeva 1975. god. stanovnici su se referendumom odlučili za opću zabranu lova sisavaca i ptica. U sljedećim godinama spektakularno se povećao broj vodenih ptica koje prezimljuju na obalama Ženevskog jezera i Rone- bez sumnje posljedica izostalih poremećaja lovom. Prije referenduma zastupnici lova su tvrdili da poljskom zecu u Ženevskom kantonu bez lova prijeti istrebljenje od grabežljivaca. Dogodilo se suprotno. U međuvremenu se Ženevski kanton se veseli zdravoj populaciji poljskih zečeva sposobnoj za razmnožavanje, najvećoj gustoći populacije poljskih zečeva u Švicarskoj. Bojazan poljoprivrednika da će im zabrana lova donijeti veće štete na kulturama nije se obestinila. Brojne vrste na koje je još uvijek dozvoljen lov ( poljski zec, kuna zlatica,šumska šljuka, jarebica) nalaze se na saveznoj ili zemaljskoj crvenoj listi ugroženih vrsta. Lov nije uvijek jedini razlog ugroženosti, ali odstrjel ugroženih vrsta svakako ne pridonosi njihovom održanju. Razvojem tehnologije oružja štete od lova postale su ogromne: Od 17. stoljeća su lov i uništavanje prirodnih životnih prostora od ljudi odgovorni za 57% istrijebljenih vrsta ptica i za 62% istrbljenih vrsta sisavaca.

Lovačka laž br. 4 – BEZ LOVA DIVLJE ŽIVOTINJE ĆE SE NAMNOŽITI KRIVO! Poljske studije ekologa dokazale su da životinje raspolažu unutarnjim mehanizmom za reguliranje rasta populacije. Regulacija brojnog stanja životinja ne vrši se lovom. Ako prijeti prenapućenost, smanjuje se prirodni prirast. I tamo gdje je u Europi bio zabranjen lov, kao npr. u prostornom talijanskom nacionalnom parku ili u švicarskom kantonu Ženeva, nisu se do sada mogla utvrditi prekomjerna brojna stanja divljači.U skoro svim ostalim zemljama svijeta lov je zabranjen u zaštićenim područjima prirode, a da se do sada u njima nije poremetila prirodna ravnoteža.

Lovačka laž br.5 – LOVCI UBIJAJU BEZBOLNO KRIVO! Često su životinje samo nastrijeljene. Potraga traje, ukoliko do nje dođe, satima i danima. Do smrtnog hica nastrijeljene se životinje satima i danima vuku kroz šumu s raskomadanim tijelom, s visećim iznutricama, slomljenim kostima, bježeći od lovaca. Također su lovačkom sačmom bezbrojne životinje, naročito divlje ptice, istina pogođene, ali ne umiru odmah jer im nisu pogođeni vitalni organi. Često skončaju od svojih ozljeda tek satima ili danima kasnije. Svaka četvrta patka živi s ozljedom od hica. Kod sandučastih stupica koje navodno ” love bez ozljeda” u momentu kad se sanduk zatvara s jakim praskom ulovljena životinja najčešće dospijeva u paniku, kreće se žestoko i zbog toga se često teško ozlijedi. Tako ” komad” ( lovački žargon) leži krvav mučen strahovitim bolovima, nerijetko gladan i žedan satima, često danima u majušnom sanduku i čeka okrutnu smrt.

Lovačka laž br. 6 – LOVCI ŠTITE STANOVNIŠTVO OD BJESNILA KRIVO! U Europi se ide na pravi istrebljivački pohod na lisice: sačmom, zamkama, stupicama, puštanjem plina u brlog i otrovnim mamcima.- i to čitavu godinu. Ali svim tim mjerama nije bilo zaustavljeno širenje bolesti. Lov na lisice zbog ubrzane promjene mjesta preživjelih životinja dovodi čak do širenja bjesnila. Švicarski kanton Valis je pomoću akcija cjepljenja od 1981. godine bez bjesnila. Te su akcije koštale Valis 106.800 franaka godišnje, dok je susjedni kanton Bern- po površini samo malo veći- potrošio 818.148 franaka za ubijanje velikog broja lisica i za cijepljenje životinja, ne spriječivši širenje bjesnila.

Lovačka laž br. 7 – LOV JE KULTURNO DOBRO KRIVO! Pod kulturom se podrazumijeva ” ukupnost duhovnih i umjetničkih izraza života … jednog naroda” kao i ” fini način života, odgoj i izobrazba” ( Isp. Duden, sv. 5, 1982.) Spada li u to ubijanje životinja? – Svakako ne! To što si ljudi prisvajaju pravo ubijati iz zadovoljstva živa bića koja isto kao i oni čuvstvuju i osjećaju bol, s moralnog stajališta je neprihvatljivo.

Lovačka laž br. 8 – ČOVJEK JE ODUVIJEK LOVIO -  KRIVO! U ranom razdoblju čovjek je prvo bio skupljač. Tek kasnije postao je lovcem. Uzorci habanja površine kutnjaka mnogih hominida i hominoida nedvojbeno pokazuju da su te preteče čovjeka jele biljnu hranu ( biljna vlakna, koštunjave plodove, orahe itd.) Tipični grabežljivci ( npr. vuk, lav) i svežderi ( npr. rovka, jež) imaju drugačije strukture zuba i zubne cakline kutnjaka od današnjeg čovjeka. U povijesti Stvaranja još se odražava vegetarijanska rana faza čovječanstva kada u Postanku 1,29 Bog kaže: “Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!” Ali u mjeri u kojoj je čovjek počeo ratovati protiv svoje braće, počeo je i klati životinje. Kod “primitivnih” naroda lov služi pribavljanju hrane. Kod “razvijenih” naroda lov je u tradiciji feudalnih gospodara. Ali feudalno gospodarstvo u međuvremenu je potpuno zastarjelo. U Europi čovjek više ne lovi da bi sebi osigurao hranu. Radi se jedino o zanimanju u slobodnom vremenu, o zabavi – užitku u ubijanju. U našem vremenu lovac je jedini koji smije pucati na žive ciljeve sa sigurnog streljačkog tornja. Za razliku od vojnika, kojemu najčešće nasuprot stoji ravnopravan protivnik s istim šansama, lovac je kukavica: On puca samo kad se žrtva ne može braniti. U krvi mnogih ljudi je ubijanje. Što manje ratova, to više lova? Rat je bratoubojstvo – rat protiv životinja je ubojstvo rođaka. “TKO ZAKOLJE BIKA JE POPUT ONOGA KOJI UMLATI ČOVJEKA.” Izaija 66,3

«IPAK LOV JE UVIJEK OBLIK RATA» – Johann Wolfgang von Goethe

Posljedice lova ne odražavaju se samo u smrti životinja: – lov razara životinjske familije i socijalne udruge – lov tjera životinje iz njihovih mjesta za stanovanje i odmor. Tako se prekidaju uobičajene promjene i izazivaju se potpuno netipične selidbe. – lov tjera strah i užas u kosti našim divljim životinjama i neurotizira ih. To ide tako daleko da iznenada inteligentna životinja kao srna ili divlja svinja bježeći od lovca istrči na cestu pred auto. – lov potpuno poremeti prirodnu ravnotežu. Srne i divlje svinje iznenada svoju mladunčad dobivaju u kasnu jesen ili zimu. Povećava se broj poroda da bi se poravnalo istrebljenje što ga čine lovci. Takozvani «lovostaji» trebaju omogućiti životinjama da neometano donesu na svijet svoj pomladak – napokon to je važno za ljudske lovačke radosti.

Bolna smrt u stupici

Lov sa stupicama spada u najraširenije metode lova na lisice i kune. Zakonodavac propisuje da stupice moraju «odmah ubiti» ili «loviti bez ozljede». U stvarnosti stupice su «instrumenti za mučenje životinja». Primjer su sandučaste stupice što «love bez ozljede»: Prema istraživanju, kada se stupica zatvori, životinju obuzima panika – i često se ozlijedi. Tada žrtva satima i danima leži gladna i žedna, mučena užasnim bolovima čekajući smrt. Isto tako nitko ne može jamčiti da takozvane «ubojite stupice» ubijaju smjesta životinju. Ako primjerice kuna dospije u za nju preveliku stupicu za lisice, bit će teško ozlijeđena, ali neće biti odmah usmrćena. Rakuni i lisice pokušavaju mamac dohvatiti šapom i ostanu osakaćeni. Kad stupica poklopi šapu neke lisice, nerijetko se događa da si ona pregrize nogu iznad čelične zamke što ju čvrsto drži, kako bi pobjegla. U lovačkom žargonu se to kaže: lisica «kreše». Jedno istraživanje od 650 lisica – utvrdilo je da 7% lisica ima stare ozljede nogu, dakle morale su uteći iz stupica (isp.Dag Frommhold: Nema milosti prema lisicama, str. 344). Ali i ptice grabljivice kao škanjci ili čak jastrebovi postaju žrtve visećih zamki i stupica. Ali to nije sve: Također tisuće domaćih mačaka i pasa ulove se u te navodno smrtonosne stupice i bivaju teško ozlijeđeni. Nezamislivo veliku opasnost predstavljaju stupice za djecu u igri!

“Lovni znaci”

Za srne i divlje svinje načinjeni su naročito okrutni meci, takozvani deformirajući meci; Hicem trbušna šupljina biva rastrgana jer se meci u tijelu životinje povećavaju. Ako hitac nije odmah smrtonosan i srna pobjegne mučena strahom i bolovima, izbijaju krv i unutarnji organi. Bježeći životinje si same izvuku crijeva iz tijela jer se nogama zapletu u njima. Lovcu su to «lovni znaci»; na taj trag on šalje psa prilikom «traganja». Sve do smrtonosnog hica vuku se nastrijeljene životinje satima i danima kroz šumu s raskomadanim tijelom, visećom utrobom, slomljenim nogama bježeći od lovaca.

Hajke

Prilikom hajke sve su životinje smrtno prestrašene jer se puca na sve što se kreće. Naročito su omiljene hajke na poljske zečeve: Više lovaca i hajkača načine veliki krug a zatim polako idu prema unutra. Svaki zec koji u tom području jednom skoči prestrašeno , trči prema van – gdje ga ustrijele sačmom. Katkad zečevi što se prevrću pod kišom sačme viču kao mala djeca.

“Samo nastrijeljena”

Jedna mlada učiteljica javlja: «U našoj školi župnik koji drži vjeronauk istovremeno je i lovac. On je u učionici ispričao kako je ujutro, prije nastave otišao na brijeg i kako je pucao na srnu. Na nesreću on ju je samo nastrijelio i nije ju našao. Više nije imao vremena da je traži, morao je dakako održati sat vjeronauka. Nakon sata vjeronauka otišao je još jednom potražiti srnu. On je o tome pričao kao da ide brati šljive. Ostala sam bez riječi od tolike beskrupuloznosti i zaboravila sam pitati što je ispričao djeci na satu vjeronauka – da li se radilo o Deset zapovijedi: “Ne ubij?” Nerijetko međutim i lovci sami postaju žrtve hajke – potvrđuju vijesti dnevnog tiska: “42 godišnji hajkač ozlijeđen u lovu” (Main Post, 31.12.01.) “Lovac u lovu pogođen sačmom” (Tiroler Tageszeitung, 2.12.01.) “Nesreće u lovu hajkom” (Weswr- Kurier, 20.11.01).

Zabrana lova u Nizozemskoj

Nizozemske divlje životinje mogu odahnuti: Jer od travnja 2002. tamo je lov pretežno ukinut. U Nizozemskoj je 1998. bio donesen “Flora i Faunawet”, novi zakon o zaštiti prirode koji većinu životinja stavlja pod zaštitu tijekom cijele godine. Divlje svinje, lisice, kune, skoro sve vrste ptica, također srne i jeleni više se ne smiju loviti, stupanjem na snagu novog zakona od travnja 2002. Čak i Nizozemska kraljevska kuća koja je dospijela pod kritiku zaštitara životinja hoće se ubuduće odreći lova s hajkom. Cilj Zakona flore i faune je očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta. Drugi cilj zakona je da se načelno sve divlje biljne i životinjske vrste ostave na miru a ne samo rijetke vrste.

Share
Categories: Lov i ubijanje